A ja sam se jutros probudila u svom krevetu nakon predivnih deset dana provedenih, ni manje ni više, nego na mom dragom Hvaru! Neću vam pisati ono po čemu ga već svi znate, 'sunčani Hvar' i Carpe Diem. Htjela bih napisati kako ga ja doživljavam, ali čini mi se da je to nemoguće. Već treću godinu za redom posjećujem taj divni otok, i mislim da mi nikada neće dosaditi. Toliko je toga za istražiti, vidjeti, doživjeti, osjetiti - mogućnosti su neiscrpne.
I tek kada vam se učini da ste obišli svaku malu ulicu, zaplivali u svakoj uvali, onda otkrijete da ima još toga što vrijedi vidjeti. Čak i penjati se do tvrđave Fortica uskim stepenicama i po nekoliko kilometara po najsunčanijem danu ima svoje čari. Pogled s vrha na Paklene otoke je neodoljiv. I luka i kamene ulice su mi toliko slične Dubrovniku, koji također ima posebno mjesto u mom srcu, ali opet je sve tako različito.
Svake godine sam ga doživjela drugačije. Prvu godinu se moj odmor sveo na puno istraživanja, u čemu posebno uživam. Htjela sam obići sve, vidjeti sve. Od najstarijeg grada na Hvaru - Starog grada, pa do divljih plaža i uvala na južnoj strani otoka.
Ove godine je bilo posebno lijepo i zanimljivo, između ostalog jer je društvo bilo veće. A tek onda zabava bude potpuna. Od cjelodnevnog zezanja u jednoj divnoj uvali sa beach barom, preko odbojke na pijesku, do beskonačnog ispijanja koktela i šetnje od Carpe Diem-a do Hule, jer u tim rijetkim danima odmora se dobije posebna energija i nema se vremena za gubljenje i spavanje. Ipak, što mi je bilo najdraže, da sam imala dovoljno prilika da se iskradem sa svojim dragim i uživam u intimnim večericama za dvoje. Neponovljivo! Hvaru moj dragi, vidimo se iduće godine!
No comments:
Post a Comment