( Uslikano na 3. Oktobar, tržnica Dolac u Zagrebu )
Jesenje kiše
Zašto me sad vodiš tamo
Gdje ljubavi nema više
Tamo gdje umiru sjećanja
U carstvu jesenje kiše
Bezbroj puta dok šetam gradom
Bez nade, potpuno sama
Suznog lica odgovor tražim
A vani se spušta tama
Jesen je, evo, a tebe nema
Na pragu su jesenje kiše
Kao na rivi vezano stoji
To srce moje dok vjetar ga njiše
A prolaze dani i vrijeme ide
Nije sad bitno za jesenje kiše
Za maglu koja sneno pada
Prekrivši ljubav koje nema više.
No comments:
Post a Comment